Metković je moj rodni grad, te će zauvijek ostati u mome srcu. Prvih 18 godina je svakome čarobno iskustvo, prvi prijatelji, školske dogodovštine, sportovi, bandovi, prve simpatije, odrastanje sa generacijom, prvi odlasci u kafić, disko itd. To je jednostavno nemoguće zaboraviti.

Nakon završenog fakulteta u Zagrebu i trogodišnjega rada u Ina Naftaplinu, živim sa obitelji u inozemstvu već 20 godina. Prošli smo kroz pet različitih Azijskih i Blisko-istočnih država, te smo stekli jedno neprocjenjivo iskustvo.

Živimo drugim načinom života koji također ima svoje vrijednosti. Stekli smo puno prijatelja u inozemstvu iz svih djelova svijeta, različitih po kulturi, religiji i načinu života. Vežu nas lijepa sijećanja na tih 20 godina, ali se ipak najviše veselimo odlasku na godisnji odmor u Hrvatsku – cilj nam je uvijek Milna, Brač, rodno mjesto moje supruge, koja je zapravo naš stvarni dom. Naravno Hercegovina otkud sam porijeklom, ima posebno mjesto u mome srcu, te rodni Metković, u koji rado svratim gotovo svako ljeto.

Prije par godina, nakon osnutka Facebook grupe ‘Metkovski Zgrađani’, stupio sam u kontakt sa starim prijateljima, od kojih mnoge nisam vidio 30 god, a neke čak i zaboravio. Kroz period od nekoliko tjedana, toliko smo sjećanja izmjenili, da jednostavno nisam mogao odoliti, a da to ne uglazbim. Tako je nastala ‘Metkovska Trilogija’ su pjesmama ‘Metkovski zgrađani’, ‘Metkovske legende’, ‘Metkovska sjećanja’  , te bonus pjesma u čast pjevačkom zboru Metkovaca koji su pristali otpjevati refren. Želja mi je ‘Metkovsku Trilogiju’ profesionalno izdati kao CD, te ga pokloniti prijateljima i onima koji se spominju u pjesmama, a planiram i snimiti kvalitetetne video spotove na sve tri pjesme. Tako bi se na neki način i intimno oduzio Metkoviću.

Ivo Nuić

Metkovsko bogatstvo i atrakciju Jamu u Predolcu o kojoj nam je sve rekao gospodin Marko Vuica. Jama u Predolcu dugo je vremena bila poznata samo malom krugu stanovnika grada Metkovića. Prva istraživanja jame poduzeli su slovenski biospeleolozi u kolovozu 1965. Oni su u podzemnom jezeru na dnu jame pronašli veliku koloniju rijetkog špiljskog školjkaša Congeria kusceri. Bilo je to važno otkriće, jer se radilo o prvom nalazištu živih školjkaša roda Congeria u Hrvatskoj.

U razdobljima od 1993. do 1995.. godine te od 2008. do 2011. godine od strane Hrvatskog prirodoslovnog muzeja iz Zagreba, Hrvatskog biospeleološkog društva te SP Špiljar iz Splita opet oživljava zanimanje za jamu.

Položaj
Jama u Predolcu smjestila se na rubu brijega zvanog Predolac i prostranog neretvanskog polja, podno brda Šibanica, blizu stare ceste za Dubrovnik, danas gotovo u samom središtu grada Metkovića.

Geologija i postanak jame
Jama u predolcu maleni je speleološki objekt duljine 56 m i dubine 20 m. Nastala je u paleocenskim i eocenskim vapnencima s algama i puževima koji su vidljivi i na samom ulazu. Podzemni je prostor nastao djelovanjem vode koja je otapanjem širila uske pukotine u stijeni tisućama godina. Te su pukotine odraz tektonske aktivnosti područja, a i danas su vidljive u unutrašnjosti jame. Ulaz je nastao znatno kasnije urušavanjem stropa. Jama je bogatas sigastim, špiljskim ukrasima koji ne nastaju pod vodom. Kako sige nalazimo i u jezerima, znamo da u nekim razdobljima u prošlosti u jami nije bilo jezera.
Iako je jama smještena neposredno uz Neretvu i njezinu poplavnu ravnicu, dio vode u nju stiže iz dvadesetak kilometara udaljenog zapadnog dijela Popova polja u Bosni i Hercegovini. Bojenjem vode potvrđeno je da brojni izvori uz lijevu obalu Neretve, uzvodno i nizvodno od Jame u Predolcu, svoju vodu dobivaju iz rijeke ponornice Trebišnjice. Prije izgradnje brane i drugih zahvata na Trebišnjici, voda u jami znala je dosezati čak 4 m ispod ulaza, što je znatno više nego danas.

Opis jame
Ulaz u jamu širok je 3 m i visok 2,7 m. Odmah s ulaza se vidi prostrana ulazna dvorana, na dnu koje se nalazi podzemno jezero. Do jezera se treba spustiti desetak metara uz pomoć užeta ili ljestava. Po sredini jezera uzdignut je greben koji ga razdvaja na dva jezera, nazvana Plitko i Duboko jezero. Dno Plitkog jezera od grebena se postupno spušta do 7 m dubine. Bokovi Dubokog jezera se pak strmo spuštaju na dubinu do 10 m, pa ono nalikuje bunaru. Dubina vode u jezerima varira tijekom godine, ali svega par metara.
Na južnoj strani Dubokog jezera, pet metara iznad površine vode, nalazi se ulaz u Zasigani kanal.
Dugačak je 10 m, a ime je dobio po brojnim sigastim ukrasima, koji ga cijelog prekrivaju. Ovdje nalazimo impozantan sigasti saljev koji se uzdiže do stropa, brojne stalagmite i stalaktite te impresivan stalagnat, nastao rastom te spajanjem stalaktita i stalagmita u jedan stup. Na kraju Zasiganog kanala nalazi se vertikalni skok od 5 m kojim se dolazi do Vodenog kanala.
Kao što mu ime govori, u Vodenom kanalu se voda pojavljuje na više mjesta u obliku manjih lokvica.
Kanal je malen, ali također bogat sigastim ukrasima. Njime se dolazi do, površinom najmanjeg, Trećeg jezera, a time i do kraja jame.

Životinjski svijet jame
Najveću važnost Jame u Predolcu svakako predstavlja dinarski špiljski školjkaš Congeria kusceri, koja je jedini špiljski školjkaš na svijetu i endem Dinarida. Tercijarni je relikt, odnosno ostatak faune koja je živjela u tercijaru, a preživjela je do današnjih dana spustivši se u podzemlje. Tako je odoljela promjenama na površini, zbog kojih su druge vrste roda Congeria izumrle.
Dinarski špiljski školjkaš veličine je do 20mm. U špiljama provodi čitav život, za što je razvio posebne prilagodbe. U potpunosti je izgubio pogment, a receptori za svjetlo su mu zakržljali. I jedno i drugo je posljedica života u potpunom mraku podzemlja.
Osim dinarskog špiljskog školjkaša u jezerima Jame u Predolcu obitava i niz drugih podzemnih životinja, kao dinarski špiljski cjevaš Marifugia cavatica, špiljska kozica Troglocaris neglecta, spužva Ephydatia fluviatilis, jegulja Anguila anguila…
Špiljska staništa i sva podzemna fauna strogo su zaštićeni prema zakonima Republike Hrvatske.

1 of 11

[mapsmarker marker=”41″]