Školska godina je na pragu, a granični prijelazi u dolini Neretve, preko kojih su prelazili lokali stanovnici, i dalje su zatvoreni.
Jedini otvoreni granični prijelaz između Hrvatske i BiH, otkako je krenula pandemija korona virusa, je onaj u Doljanima. Svi drugi su zatvoreni, uključujući i Gabela Polje, koji je s obzirom na dnevne migracije lokalnog stanovništva s obje strane granice bio najfrekventniji, piše Slobodna Dalmacija.
GP Gabela polje, prema sporazumu RH i BIH, malogranični je prijelaz za lokalno stanovništvo, ali se svako pola godine prekategorizira za međunarodni putnički promet, čime se rasterećuje prijelaz u Doljanima. I tako to funkcionira već sedam godina. Nažalost, sada je korona kriza sve usporila.
I dok roditelji i nastavnici diljem Hrvatske muku muče kako zaštiti djecu u školama od virusa, roditelje osnovaca i srednjoškolaca s hercegovačke strane granice uz to more i brige kako će im djeca prijeći granicu u doći u školu u Metković.
Naime, s obzirom da je u finkciji jedan jedini međunarodni granični prijelaz realno je očekivati gužve i izvan turističke sezone, pa će djeca, ako žele stići na vrijeme, morati i sat vremena ranije polaziti u školu.
Ne sastaju se…
Ovog ljeta se za prelazak čekalo u kolonama, a najviše se ljute lokalni stanovnici koji žive uz granicu koji, umjesto pedesetak metara, za odlazak u Metković moraju prevaliti dvadeset kilometara i još čekati u koloni po sat vremena.
Zato se svatko snalazi kako zna, a otvaranje graničnog prijelaza Gabela Polje riješilo bi brojne probleme, Doljane rasteretilo gužve te lokalnom stanovništvu omogućilo brži prelazak granice u obavljanju svakodnevnih aktivnosti. Ljudi uz granicu su ogorčeni na ponašanje dviju država.
Još ljetos je organizirana online peticija, kojom se tražilo da se lokalnom stanovništvu omogući lakši prelazak državne granice, bez obveza samoizolacije i ikakvih ograničenja.
Istina, potpisnici su se izborili da lokalno stanovništvo ne mora u dvotjednu karantenu, ali malogranični prijelazi su i dalje ostali zatvoreni i takvi dočekuju početak nove školske godine.
Roditelji kažu da nadležne institucije obiju država nije briga za njih i njihovu djecu koja će do škole putovati kilometrima, umjesto da im se dopusti prelazak granice u Gabela Polju, od kojega je škola udaljena doslovno pet minuta. Preko Doljana bi tako trebali ići i školski autobusi, što će dodatno opteretiti taj međunarodni granični prijelaz.
– Jedna odluka i Gabela polje bi se moglo otvoriti. Ma, ne moraju se predstavnici Hrvatske i BiH ni sastajati. Sve se može riješiti telefonski – govore ogorčeni stanovnici u granicu, kojima je korona okrenula život naopko.
Iako je sve glasnije negodovanje na terenu, granični prijelaz Gabela Polje ipak će za otvaranje morati pričekati sastanak Mješovitog državnog povjerenstva za granice, koje bi trebalo donijeti odluku o njegovom otvaranju.
Međutim, to povjerenstvo se nije sastalo nijednom za početka epidemije, pa granični prijelaz Gabela Polje i dalje ostaje zatvoren.
Slično je i u Vrgorcu, gdje su otvoreni prijelazi Orh i Crveni Grm, dok je Podprolog zatvoren pa lokalno stanovništvo mora kružiti petnaestak kilometara da bi ušlo u Hrvatsku. Sam prelazak granice olakšan im je jer je dovoljno pokazati osobnu iskaznicu. Naime, i BiH je državljane Hrvatske izuzela od obveze posjedovanja putovnice i negativnog PCR testa na Covid-19.
Uzbuna kraj Aržana
U blizini granice između Hrvatske i BiH u Aržanu, također uzbuna. Na noge su se digli mještani Vinice, susjednog pograničnog mjesta s hercegovačke strane granice, i jednosatnim mirnim prosvjedom na samom prijelazu ukazali javnosti na svoj veliki problem. A problem je u tome što je s hrvatske strane zatvoren malogranični prijelaz zbog pandemije, i to već punih pet mjeseci. A našim sunarodnjacima iz Vinice sve skupa čini život daleko težim.
– Ovo je više nepodnošljivo!, veli nam Ivan Ćalić iz Vinice, koji nam se javio mobitelom s druge strane granice, jer naša granična policija nije dozvoljavala nikome prijelaz granične crte.
– Naša djeca idu u školu u Aržanu, prodavaonica nam je u Aržanu, neki naši mještani se ukapaju u Studencima, kada idemo liječniku opet moramo ići na Prisiku, činiti tridesetak kilometara okolo. Struja nam dolazi iz Hrvatske i plaćamo je Hrvatskoj, banka nam je tu nadomak ruke u Hrvatskoj, a ne možemo do nje. Naši mještani koji dolaze iz Splita u rodnu kuću u Vinicu kao da idu u Zagreb – veli nam Ćalić.
– Ako idemo prema Imotskom ili Splitu, sada kada je prijelaz zatvoren, moramo po trideset i više kilometara u jednom pravcu više učiniti. Ne vidim nikakvu svrhu zatvaranja ovoga prijelaza koji nam život znači. Kao da nismo Hrvati, kao neki građani drugog reda, ne bih se osudio reći – migranti. Dosta imamo starijih i nemoćnih, treba im liječnička pomoć, a mi moramo kilometrima da bismo prešli granicu. Živimo kao u getu – jada nam se Ante Lozušić iz Vinice.
Podrška sunarodnjacima
Svojim sunarodnjacima koji su svi imali maske zbog epidemije korone, s naše strane granice podršku je dalo sedamdesetak mještana Aržana:
– Svi ovi ljudi iz Vinice godinama su vezani uz nas i Aržano. Imaju telefonski broj 021, penziju ljudi dižu u Aržanu, doktoru dolaze, kao i po kruh. Besmisleno je da kažu kako je prijelaz zatvoren zbog korone, a ti ljudi mogu doći preko Prisike, koja je udaljena kilometrima, opet u Aržano. Samo ljudima otežavaju život.
Za vrijeme trajanja prosvjeda bila je pojačana nazočnost naših pograničnih policajaca, koji su bili tik uz kućice, ne dajući prelazak nikome s hrvatske strane granice u susjednu državu. Mještani i Aržana i Vinice glasnim pozivima i pljeskom popratili su zajednički stav kako je besmisleno zatvaranje ovog malograničnog prijelaza.
Pišu: Stanislav Soldo/Braco Ćosić
