Danas je odigrano 8. kolo Prve županijske nogometne lige u kojoj su ONK Metković i Župa dubrovačka odigrali bez pogodaka.
U Kominu je Gusar opet ostao praznih ruku. Nakon Slavena sada bolji bio Maestral. Gusar je vodio (Marko Tarana u 25. minuti), a Maestral je preokrenuo (Petar Krndelj u 45. i Zvonimir Medić u 67. minuti).
Rezultati 8. kola:
Zavod za hitnu medicinu Dubrovačko-neretvanske županije raspisao je javni natječaj kojim traže čak 14 liječnika!
Zapošljavaju po četiri liječnika u timu hitne medicinske službe u Dubrovniku i u Blatu, tri u Korčuli t epo jednog u Čilipima, Pločama i u Orebiću. Od 14 radnih mjesta, deset je na neodređeno vrijeme.
O potražnji liječnika u Dubrovačko-neretvanskoj županiji govori podatak da je ovo četvrti javni natječaj ove godine kojeg je Zavod raspisao, uz natječaj za dvije specijalizacije iz hitne medicine. Lani su čak osam puta raspisivali javne natječaje za zapošljavanje doktora u svojim timovima hitne medicine.
U dva susreta 9. kola Pkaet24 Premijer lige – Lige A, u zagrebačkom derbiju Dubrave i Rudara nije bilo pobjednika. Metković – Mehanika je pak, produbila krizu Zameta i ostavila ga i dalje bez bodova ove sezone. Metkovcima je to bila prva pobjeda u gostima.
Zamet se nadao da će protiv Metković-Mehanike prekinuti crni niz od osam poraza za redom. Ali nije uspio pa je i dalje jedini klub bez bodova ove sezone. Gosti su vodili 29. minuta prvoga dijela, da bi na predah otišli s minus jedan. Riječani su naime, u posljednjoj minuti upsjeli dvaput poentirati i na predah odnijeli 18:17. Velika neizvjesnot dugo je trajala i u drugom poluvremenu. Ipak, u posljednjih deset minuta Zamet je kao i mnogo puta ove sezone pao, i dopustio protivniku da odnese bodove iz njihove dvorane.
Metkovci su naime, posljednjih deset minuta dobili s 4:8 i na kraju slavili s 30:33. S osam pogodaka Marko Pikec bio je najbolji u domaćim redovima. Kod gostiju čak trojica igrača po sedam pogodaka – Josip Čutura, Dario Raguž i Josip Bezer.
PAKET24 PREMIJER LIGA – LIGA A: 9. KOLO:
Foto: RK Metković Mehanika
Dvanaest natjecatelja Karate kluba Metković je u subotu nastupio na međunarodnom klupskom natjecanju Mostar Open, na kojem su nastupila 564 natjecatelja iz 53 kluba iz četiri države.
Natjecatelji Karate kluba Metković osvojili su zlatnu, dvije srebrene i pet brončanih medalja. Zlatnu medalju osvojio je Duje Mihaljević, srebrene Mirko Matić i Jozo Maslać, a brončane Ante Leontić, Jakov Nižić, Nedjeljko Prusac, Ana Maslać i Ela Bezer.
Nastupili su još Mila Vekić, Filip Prusac koji je u repasažu imao prvu pobjedu, a nažalost u drugom odlučujućem meču gubi, Bruna Gujinović i Luca Maslać. Svi su se plasirali na 5 mjesta.
Ovoga subotnjega popodneva, dok još traje sezona mandarina u Neretvanskoj dolini, u Agro etno parku Žabac u Badžuli je održan prvi Slast Fest, jedinstveni događaj kojim se odaje počast ovom sočnom voću.
Nije bilo lako tročlanom žiriju, u kojem je bio i naš poznati chef Melkior Bašić, izabrati najbolju između 45 slastica koje su pripravile 34 ekipe i pojedinci.
Prva nagrada žirija je pripala ekipi Srednje škole fra A. K. Miošića iz Ploča. Druga nagrada je pripala Goranki Kokić, a treća Neli Bartulović. Ukus publike je bio nešto drugačiji, posjetitelji su nagradu za najslasticu dodijelili Srednjoj školi Tin Ujević Vrgorac.
Osim bogatih nagrada za prijavljene natjecatelje, posjetiteljima je bila omogućena degustacija slastica. Za dobru glazbenu zabavu pobrinuo se tamburaški sastav Adut.
Evo kako je to bilo danas u Agro etno parku Žabac u Badžuli…
Odigrano je danas sedam utakmica 13. kola 3. NL Jug. I dok se pažnja poklanjala derbiju Zagore i Zadra, koji su dobili Zadrani, neočekivan se rezultat dogodio u susretu Neretve i Kamena (Ivanbegovina) (9:2).
Na igralištu Iza Vage mreža se tresla čak jedanaest puta. Povela je Neretva u 6. minuti preko M. Jelavića, a gosti su uzvratili pogotkom B. Kovačevića već u 13. minuti. Već u 15. minuti je A. Kalfić otvorio svoj niz od tri pogotka (15′, 27′, 39′), a Saramuca je u 19. minuti upotpunio Neretvin učinak prvoga poluvremena.
Golijada je nastavljena i u drugom poluvremenu. Za Neretvu su zabijali Ćavar (58′), Čuljak (72′), Sesar (76′) i Galov (87′), a utješni za goste je postigao Kovačić (69′).
Neretvini igrači su mogli utrpati u mrežu Kamena i još pokoji gol, no, nestajalo im je koncentracije u završnici, a mogli smo govoriti o rukometnom rezultatu u nogometu.
Rezultati:
U tijeku je spašavanje muškarca koji je pao u masliniku na nepristupačnom terenu na području Baćine.
Na mjesto nesreće izašla je Hitna pomoć, a priključili su im se i pripadnici Hrvatske gorske službe spašavanja.
Ozlijeđeni muškarac (56) je vozilom Hitne prevezen u KBC Split i, kako neslužbeno doznajemo, izvan je životne opasnosti.
Prije nego što završi sezona berbe mandarina u dolini Neretve, ekipa HTV-a krenula je putem povijesnog razvoja agruma i došla do jednog od najstarijih stabala mandarine.
Osamdesetosmogodišnja baka Križa prije 70 je godina u Dolini Neretve zasadila prve sadnice mandarine. I dalje spretno bere mandarine koje još od osamdesetih rastu u njezinom vrtu. Jedina je koja još može ispričati autentičnu priču o prvim sadnicama.
– Svi su pomrli, nikoga nema živa više, a i ja čekam kad ću – rekla je Križa Zonjić iz Opuzena.
Prve su neretvanske mandarine, kaže, uzgojene na Salacanovom imanju ili ”kod pošte’ i to sorte Unshiu kasnije zasađenih u Lukama gdje danas je danas velika plantaža s novim nasadima.
– Za 1. maja se je veselilo na Ušću i pekli janjci i posadila se prva naranča za Ušće dolje u dolini Neretve, kazala je baka Križa.
I nakon toga su se mandarine razmnožile?
– Razmnožile i sadnice su bile vrlo, vrlo skupe, odgovorila je Križa.
Ostalo je povijest, i, nažalost, rijetka su autentična stabla ostala i sačuvana.
Novinarka Mateja Delija pokazala je plod manadarine zasađene prije 65 godina. Iako se radi o starom stablu i dalje daje izvrsne i ukusne plodove.
Ova mandarina ima svoju spomen-ploču jer je jedina ostala od nekadašnjeg nasada s 500 stabala. Danas je na tom mjestu jedna od najvećih stanica za dozrijevanje i otkup voća koju su osnovala dvojica prijatelja. Jedan od njih nećak je osnivača PIK-a Neretve Stanka Parmaća koji je među prvima poljoprivrednike poticao da sade mandarine jer će od njih jednog dana moći dobro živjeti.
– Oni hrabriji ljudi koji su malo više bili u tom smislu ušli su u tu proizvodnju. Kad su im stabla došla na rod, to je bila baš prava, zarada i moglo se od toga jako dobro živjeti – rekao je Niko Ujdur (Frigo Bonsai).
– Pošto je ovo linija kontinentalne i mediteranske klime, između ostalog, bilo je predloženo da se ide u sadnju citrusa jer je to granična linija za uzgoj citrusa, kaže agronom Ante Parmać.
Zbog klimatskih promjena kroz godine teško je bilo očuvati stara stabla agruma, zato se takvi primjerci ovdje smatraju posebnima. Stanko Salacan iz Opuzena u svom vrtu još posjeduje limun kojeg je zasadio njegov otac sedamdesetih godina prošlog stoljeća.
– Do dana današnjega je on živ i nitko ne zna u dolini Neretve koliki je vijek trajanja agruma. Ja mislim da je ovo najstariji, rekao je Salacan.
Srećom ima još starih koji svjedoče važnoj povijesti. U dolini Neretve danas je zasađeno više od dva milijuna stabala, a mandarina je postala “brend” ovog dijela Hrvatske.
Autor: Mateja Delija / HRT
Zbornik radova s 15. Neretvanskih znanstvenih, kulturnih i književnih susreta, posvećen hrvatskim jezikoslovcima Krsti Spalatinu, Slavku Pavešiću, Stjepan Krešiću i Luki Vukojeviću, objavio je Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje (IHJJ).
Zbornik, koji su uredili Željko Jozić, Stjepan Šešelj, Domagoj Vidović, stigao je iz tiskare na Zagrebački velesajam i izložen je u prostoru IHJJ-a.
Petnaesti Neretvanski znanstveni, kulturni i književni susreti održani su od 10. do 12. listopada 2019. u Neumu, Stonu, Metkoviću, Pločama, Opuzenu, Čapljini i Ljubuškom, a posvećeni su jezikoslovcima koji potječu sa širega neretvanskog područja, od Stona do Konjica te od Vinina u Hrasnu u istočnoj Hercegovini do Šipovače kod Ljubuškoga u zapadnoj.
Autor predgovora Domagoj Vidović piše kako su Krsto Spalatin i Stjepan Krešić, znatan dio svojega radnog vijeka proveli u inozemstvu svim nedaćama i političkim progonima unatoč ipak uspjeli održati vezu s domovinom.
Spalatin je, napominje, doživio hrvatsku samostalnost te u domovini potkraj života objavio Peterojezični rječnik europeizama, dok je djelovanje Stjepana Krešića razmjerno nepoznato iako je preveo neka od najvećih djela svjetske književnosti kao što su Faulknerova, Dickensova i Steinbeckova.
Ističe kako je Slavko Pavešić sudionik najvažnijih jezikoslovnih zbivanja te dodaje kako je on jedan od autora Pravopisa hrvatskosrpskoga književnog jezika (1960.), ali i potpisnik glasovite Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika.
Ujedno je, ističe, bio urednik i suautor Jezičnoga savjetnika s gramatikom te suautor Priručne gramatike hrvatskoga književnog jezika, koja je u vrlo teškim vremenima ponijela hrvatsko ime.
Luka Vukojević uvelike je utjecao na oblikovanje suvremenoga hrvatskog standardnog jezika u samostalnoj hrvatskoj državi ponajprije kao priređivač i suautor najopsežnijega suvremenog hrvatskog jezičnog priručnika Hrvatskoga jezičnog savjetnika, piše Vidović i dodaje kako je kao dugogodišnji oblikovatelj hrvatskoga nazivlja surađivao s Hrvatskim zavodom za norme.
Njihovo je djelovanje, smatra Vidović, ponajbolji odgovor na novoskovanu poštapalicu kako je “Jeziku svejedno” jer su dva jezična savjetnika među najtraženijim priručnicima XX. i XXI. stoljeća, prevoditeljski rad pokazuje da je puk itekako svjestan nužnosti baštine elitnoga u jeziku i da se toga ne straši, nego tomu teži te činjenice da su propisivači itekako praktičari, a ne zatucanci koji nikad ne napuštaju vlastiti ured osim u pratnji jezičnoga redarstva.
Oni nam pokazuju, ocjenjuje Vidović, i kako se poštuje hrvatska baština te da se na njezinu temelju grade i primjenjuju nove jezične teorije, da se autoriteti poštuju, ali da se i nakon njih živi jer bismo, da nismo išli i da ne idemo naprijed, još pisali na desetak različitih načina, slagali slovnicu po latinskome uzoru itd.
U zborniku su objavljeni radovi Vinka Grubišića, Antuna Lučića, Marije Znika, Vlatka Štimca Ljubasa, Lane Hudeček, Milice Mihaljević, Stjepana Šešelja, Ivane Oraić Rabušić, Darka Utovca, Josipa Lasića i Ivane Kurtović Budja te Stanislava Vukorepa i Domagoj Vidovića, Krešimira Gudelja i Marinka Tomasovića.
Foto: Aleksandar Selak
Kako bi stalo u red silnim listama čekanja, Ministarstvo zdravstvo ovih je dana bolnicama u Hrvatskoj uputilo dopis u kojemu im ukazuju na potrebu kontrole radnog vremena.
Dok dr. Srećko Ljubičić ističe mišljenje Županijskog povjerenstva Hrvatske liječničke komore u Dubrovačko-neretvanskoj županiji kako treba poštivati radno vrijeme, zamjenik ravnatelja Opće bolnice Dubrovnik, dr. Mario Wokaunn, ukazuje na uzroke dugih lista čekanja, piše Dubrovački vjesnik.
– Što uopće generira problem svih lista čekanja u zdravstvu? To je razina primarne zdravstvene zaštite jer ako u Europskoj uniji dnevno maksimalno bude do 20, 25 pacijenata, a kod nas svako jutro u obiteljskih liječnika 60, 80 i 100 pacijenata onda tu nešto nije u redu. Rekao sam da nije moguće da su Hrvati ‘bolesniji‘ od Europske unije! Nego su pacijenti razmaženiji i opterećuju liječnike s nekim stvarima koje očito u Europskoj uniji drugačije rješavaju. I to je prvi problem, mora se nekoliko puta stati na kraj jutarnjem prilivu bolesnika na razini primarne zdravstvene zaštite nego li je to u ostatku Europske unije. Jer, liječnici se ne mogu posvetiti pacijentu, a s druge strane, kad im dosadi tolika brojka, oni ih samo transferiraju prema hitnim prijemima i sad taj pacijent koji uopće nije hitan dolazi i njega se ne samo mora primiti, nego se mora i obraditi i to generira ogromne troškove. Jer, kad pacijenta ne obradite na hitnom prijemu, bez obzira što mu nije ništa, tužit će vas ako je nezadovoljan uslugom. Oni dolaze, kako mi to kažemo, kao kategorija četvrte trijažne skupine koja uopće nije hitna. Zauzimaju ležajeve odjela pacijentima koji bi došli i koji su možda potrebitiji i trebali bi prije doći na red jer na hitnim prijemima nema usluge po vremenu kad se dođe, nego je usluga po trijažnoj kategoriji, pojašnjava sugovornik te dodaje:
– Kad dođu oni kojima ‘nije ništa‘ i svi pokupe recimo 16 kreveta, onda netko iz potrebitije trijažne skupine mora čekati da se oslobodi prvi slobodan krevet. Svo generiranje kaosa i lista čekanja je zapravo s razine ogromnog pritiska na obiteljske liječnike i na primarnu razinu. Na kraju krajeva, drugi problem lista čekanja su kontrole. Kontrole bi trebale biti omogućene da se rade na razini primarne zdravstvene zaštite, tako je to predviđeno strukom i zakonom. Nema što specijalist koji je operirao dojku gledati svaka tri mjeseca pacijenta, to je na razini onkologije, na razini obiteljskog liječnika… Na kraju krajeva, nalaze može pogledati i educirana medicinska sestra, ne mora gledat liječnik je li po nalazima nešto povećano ili nije. Dakle, problem leži na razini primarne zdravstvene zaštite zbog čega liječnici nisu krivi, na njih je pritisak jer dolaze oni koji uopće ne trebaju dolaziti. Kontrolni pregledi bi se trebali spustiti na razinu primarne zdravstvene zaštite. Jedno je rješenje da se specijalisti iz bolnice spuštaju u domove zdravlja, definitivno. Jer, poliklinika u domu zdravlja s jedne strane opterećuje bolnice, s druge strane, omogućava veći red o bolničkim čekaonicama. Ako recimo 30 posto pacijenata iz Neretve kroz godinu-dvije više ne bi dolazilo u Dubrovnik, nego bi bili u Dnevnoj bolnici u Metkoviću, vi konačno možete primijeniti vrijeme dolaska pa da pacijent ne čeka nego da bude primljen i dvije godine unaprijed kad dobije termin, veli dr. Wokaunn.
Otkriva zamjenik ravnatelja OBD-a gdje su najdulje liste čekanja.
– Znam da je to za ultrazvuk dojke i to kontrole, a ne hitna stanja, hitna stanja se pregledaju odmah, a te kontrole koje praktički idu doživotno: mamografija, ultrazvuk… tu su velike liste čekanja. Također, velike su liste čekanja za kronične bolesti za koje Opća bolnica u Dubrovniku nema specijaliste nego dolaze gostujući: imunologija, reumatologija, endokrinologija, ali inače za sva hitna stanja mi zapravo velike liste čekanja nemamo jer se hitni pacijent prima odmah. Kontrolni pregledi zapravo formiraju liste čekanja koje za kronične bolesti traju doživotno, kazuje dr. Wokaunn.
No, što uopće mogu učiniti bolnice i kako bi se provodila kontrola rada liječnika u bolnici?
– Bolnice mogu dati svoje mišljenje o ovom prijedlogu, a ne može se nitko usprotiviti ministru i Vladi, ali prostora za razmišljanje i za prilagodbu od strane Zagreba sigurno prema nama ima. Kad se jednom nešto donese kao zakon, treba to poštivati. Sve je to zasad na razini prijedloga i sugestija koje nisu prošle ni prvu saborsku raspravu. Idemo mjesecima koji će doći prepustiti širokoj raspravi koja mora biti vertikalna i horizontalna pa ćemo znati više i mi, a znat će i donositelji zakona. Ne bih žurio, a na kraju krajeva, to je proces koji će trajati pet, šest godina najmanje, samo se za početak moraju usuglasiti obje strane: i pozicija i opozicija – moraju imati neke zajedničke temeljne stavove da bi se taj zakon mogao primijeniti, zaključuje dr. Wokaunn.
Piše: Bruno Lucić / Dubrovački vjesnik
