Noćas su kršćani diljem svijeta slavili najsvečaniju liturgiju, Misu uskrsnoga bdijenja, koja počinje paljenjem i blagoslovom uskrsne svijeće koja se potom unosi u mrakom ispunjenu crkvu. To je simbol Uskrsa – pobjede života nad smrću u osobi Isusa Krista.
U crkvi sv. Ilije u Metkoviću Misa uskrsnoga bdijenja je počela u 23 sata i predslavio ju je župnik fra Ante Bilokapić a pjevanje je predvodio Mješoviti župni zbor pod ravnanjem s. Mile Deak.
1 of 9
Na kraju mise je bio blagoslov hrane koja je prema običaju prvi obrok na Uskrs.
Ovo što privlači posebnu pozornost je padanje žudija, čuvara Kristova groba u trenutku kada se zapjeva Slava Bogu na visini.
Odigrano je svih devet utakmica 27. kola 3. HNL jug. RNK Split je u slavljeničkom raspoloženju došao do pobjede protiv Neretve (2:1). Naime, Splićani danas obilježavaju 110 godina kluba.
Vitezovi su prohujali kroz Makarsku. Karlo Torbarina postigao je tri gola u razmaku od 13 minuta za pjesmu u autobusu do Posedarja.
Neretvanac je doživio novi neuspjeh, dva puta su gađali okvir gola, imali igrača više, ali Marović je visoko skočio u 93. minuti za pobjedu, objavio je Dalmatinski nogomet.
Urania je upisala novu pobjedu i važne bodove za ostanak u ligi, a Kamen je minimalno bio bolji od Zagore. Hrvace su u derbiju Cetinske krajine zasluženo došle do tri boda protiv Junaka u Sinju. Kliška bura otpuhala je Primorac, dva gola Teklića iz slobodnih udaraca, po jedan Maretića i Grubišića za uvjerljivu pobjedu.
Zadar je rutinski došao do tri nova boda, 17. utakmica bez poraza za momčad Želimira Terkeša. Lider je s četiri gola ispratio posljednji OSK, Jadran LP je i dalje prvi.
Nakon dvogodišnje odgode zbog pandemije sinoć je u Župi sv. Nikole biskupa Metković održana procesija s Presvetim u kojoj je u pratnji žudija bio i Šimun.
Obrede Velikoga petka, koji su počeli prostracijom svećenika obredna gesta (ležanjem potrbuške cijelim tijelom na tlu u znak poštovanja) pred oltarom, predvodio je župnik don Davor Bodrožić. Umjesto uobičajenoga ljubljenja bio je poklon križu nakon čega je uslijedila procesija koja je završila blagoslovom puka i grada.
Fotogaleriju možete pogledati na FB stranici Župe sv. Nikle biskupa…
Jeste li znali da je liska posna hrana ? Njezino meso se jede na sve zapovjedne postove, Badnji dan, Čistu srijedu, Veliki petak. Uvriježen je običaj da se za post priprema riba a u dolini Neretve uz ribu na stolu je nazaobilazna i liska, naravno u onoga tko je ima.
Tri vremešne Kominke, Senka Vlatković, Jadranka Medak i Marija Čupić, prisjetile su se starih vremena, svog djetinjstva i mladosti, kada se oko Ušća Neretve lovila liska na lađe. Sezona lisaka bila je baš prije Božića pa se za Badnji dan se jela svježa liska ali do proljeća i Velikog petka već nije sezona pa su je naše sugovornice usoljavale da im što duže trajala, piše Slobodna Dalmacija.
Liska postaje riba u gastronomskom smislu samo na dan posta u dolini Neretve i južnoj Hercegovini gdje je jedu pripremljenu na različite načine.
Kako se na stolu tijekom korizmenoga vremena našla liska, danas delicija za kojom uzdišu gastronomi željni dobrih tradicionalnih jela?
Tako se 90-godišnja Marija sjeća da je njen djed Stanko Čupić Bućin, inače bratim u crkvi svetoga Ante, dobivao katoličku literaturu u kojoj je bio i kalendar, kojega su tada rijetki imali, pa je ljudima govorio kada je mala, srednja ili velika mesoiđa, odnosno period od Božića do čiste srijede i kada se moglo jesti meso.
“Morate znati da je liska nekada bila sirotinjska hrana, ali opet, nije je svatko imao, i jeli su je oni koji su to mogli priuštiti”, govore nam naše domaćice, a Senka se prisjeća da je njen otac, koji je bio lovac, znao uhvatiti punu lađu jegulje, što se danas čini nezamislivim. Senka, Jadranka i Marija ističu kako se i danas prenosi predaja u Kominu, teško je utvrditi od kada datira, da je liska, u stvari riba, i kao takva može se konzumirati tijekom korizme.
Liska se, u stvari, najviše jela do Božića i nešto kasnije, a da bi se konzumirala tijekom korizme, trebalo je uložiti dodatni napor. U stara vremena nije bilo hladnjaka, pa su ljudi liske očistili, posolili i sušili u “maškadurima”, gdje je bilo osigurano provjetravanje i zaštita od insekata.
A kada se liska pripremala za objed, trebalo je voditi računa o tome je li “debela” ili “mršava”. “Mršava” se znala pripremati na brudet, uz zelje ili puru. Kuhala se oko sat vremena, a onda bi se vilicom probila prsa. Ako ne bi pustila krv, znači da je bila spremna za jelo, u suprotnom, nastavilo bi se s kuhanjem. Manistra (tjestenina) je, potvrđuju nam to svjedokinje tih vremena, bila pravi luksuz, kao i rizi, koje su “jela samo gospoda”, a kilogram šećera u kocki vrijedio je kao dva kilograma mesa. Ljudi su zato, kaže nam Senka, uzgajali pčele, kako bi došli do meda.
Nakon korizme, dolazi Uskrs i tada bi se pripremala posebna jela. U Kominu to bi najčešće bila kokoš, jer se često nije moglo kupiti drugo meso. Kokoši su uzgajale gotovo sve obitelji i pripremale su se za blagdane, a od njih su se dobivala i jaja. O kolačima se moglo samo maštati. Zato se u Marijinom sjećanju posebno urezala njena tadašnja učiteljica, Tereza Simunović iz Orebića, koja je imala štednjak. Na njemu je, na oduševljenje djece, pekla kolače.
“Krajem četrdesetih godina prošloga stoljeća, pojavile su se svilene čarape kroz koje smo prosijavale pšenično brašno, a onda dodavale vodu i jaja. Nakon kuhanja dobivala se tjestenina koju smo rezali na tanke komade”, prisjeća se Marija tih vremena neimaštine, ali i maštovitosti i snalažljivosti vrijednih kominskih djevojaka i žena.
Na Veliki petak, Čistu srijedu i Badnji dan u Neretvi liska postaje riba-posna hrana koja se može jesti unatoč strogom postu i nemrsu i priprema se na nekoliko načina.
Prokuhati raštiku, dodati začine te krumpire narezane na kockice. Prethodno liske kuhati pola sata i tek ih onda spojiti s raštikom i krumpirom. Kuhati dok liska ne omekša.
U teći, na maslinovu ulju, prodinstati kapulu s lovorovim listom i ljutom paprikom. Kada se sve dobro udinsta, dodati izrezanu lisku na sitnije komade. Sve skupa pirjati oko pola sata na laganoj vatri. Zatim dodati koncentrat rajčice, sve zaliti crnim vinom i kuhati još pola sata. Poslužuje se s kuhanom palentom.
Na Veliku subotu ujutro gotovo stotinjak djece se okupilo da bi sudjelovala u starom metkovskom običaj zvan baraban ili čevrtalji.
Od crkve sv. Ilije sa barabanima i čevrtaljkama u rukama krenuli niz ulice stvarajući svima poznatu zaglušujući buku.
Obišli obiteljske kuće pred kojima su ih veseli domaćini darivali uskrsnim jajima. U dvorištu župne kuće imali su okrjepu… Na kraju su se vratili pred crkvu sv. Ilije gdje su među sobom podijelili ono što su u povorci prikupili.
1 of 10
Ovo je stari običaj koji se nekada mogao vidjeti po čitavoj Dalmaciji. Od Velikoga četvrtka pa do ponoći na Uskrs utihnula bi crkvena zvona, a njih su zamjenjivale drvene naprave koje u Metkoviću zovemo čevrtaljima ili čevrtaljkama. Ovaj običaj, kao i baraban, s vremenom je bio zamro, ali ga je uspješno obnovio Ferdo Jakić.
Nekada se u mnogim crkvama po Dalmaciji za vrijeme čitanja ili pjevanja Muke na Veliki petak, u trenutku kada se spominje Judina izdaja i izbor Barabe, udaralo štapovima-barabanima o pod i klupe u znak negodovanja. Baraban se izrađivao od mladice koja bi bila izrezbarena (često od mladog jasena).
Nisu Fabergeova jaja, ali svojom ljepotom i gracioznošću nimalo ne zaostaju za pisanicama koje krase poznate europske umjetničke galerije.
Dunja Palaversa, umirovljena magistra farmacije iz Metkovića, svoj je hobi pretvorila u sofisticiranu umjetnost, svake godine uveseljavajući Metkovce novim tipom pisanica od kokošjih, guščjih i nojevih jaja. Pri tome se koristi različitim tehnikama, poput dekupaža, crtanja, omatanja tkaninom, šaranja voskom, a osim klasične tehnike bojenja, jaja i rezbari, i to malom zubarskom bušilicom, piše Slobodna Dalmacija.
Za obradu i oslikavanje jednoga jaja Dunja utroši i po tridesetak sati, ovisno o tome koliko je šara zahtjevna. Ukratko, to su istinska mala remek-djela, koja su javnosti predstavljena u izložbenom prostoru Prirodoslovnog muzeja Metković, gdje su se stopila s prikazom skladnog suživota čovjeka i prirode.
1 of 6
Pjev ptica koji vas okružuje i šum vode u prostoru pretvaraju posjet Muzeju u jedinstveno iskustvo zvukova, glasova, svjetla i riječi. Provodeći ugodno vrijeme u Muzeju, svatko tu pronalazi priču koja ga nekako povede u sjećanja na njegov zavičaj, a izložba pisanica gospođe Dunje u uskrsno vrijeme ponovno je obradovala zaljubljenike u ljepotu. “Načipkana” jaja, jaja oslikana različitim tehnikama, “jetkana” jaja, “ukrajinska” jaja – samo su dio filigranskih vještina gospođe Dunje.
Gospođi Dunji ne nedostaje ideja. Entuzijazma i znanja ima napretek, pa kad se svi ovi preduvjeti već poklope, vrsna umjetnica i ne može iznjedriti ništa drugo doli izvrsne radove.
Jaja nastala iz Dunjinih ruku možemo podijeliti u dvije grupe: jedna su sasvim bijela, s minimalističkim geometrijskim prorezima, a na drugima su čitave plohe oslikane cvjetnim motivima i nježnim nijansama boje.
Zbog svojeg oblika i dovoljno čvrste ljuske, jaje je vrlo prikladan predmet za bojenje/pisanje. Za to se mogu uzeti jaja bilo koje ptice, premda su danas najčešća kokošja. U prošlosti su se jaja bojila na prirodne načine različitim biljkama, premda na tržištu ima mnoštvo boja, pa i jestivih. Gospođa Dunja koristi različite boje. Pozornost plijene jaja obojena u različite nijanse nebeskoplave. Nikad ne biste pogodili kako je došla do takve boje. Jaja se potope u vodu u kojoj se kuhao crveni kupus. I ako se jaje ostavi duže da stoji, plava nijansa je tamnija.
1 of 3
Gospođa Dunja izrađuje pisanice tridesetak godina. Počne već oko Nove godine da bi ih stigla dovršiti do Uskrsa. Najprije ih je dijelila prijateljima, da bi ih javnosti prvi put predstavila u izlogu svoje ljekarne. Prva su jaja bila ukrašena crveno-bijelim kockicama i tako je to krenulo. Njezini su prijatelji za svaki Uskrs očekivali nova unikatna jaja – prisjetila se. Poslije su došle čari interneta i moglo se puno toga naučiti.
– Ako ste zainteresirani za nešto i ako stvarno imate osjećaj za lijepo, onda vam je dosta vidjeti kako se nešto radi. Najprije sam jaja bojila običnim bojama, iscrtavala ih flomasterima. Zatim je došla tehnika pačvorka, što se mnogima svidjelo. Za to se koriste stiroporna jaja, koja se oblažu tkaninom. Svake je godine bio neki novi doživljaj, što bih ja vidjela ili bih sama došla do nečega.
Pozornost posebno plijene čipkana jaja.
– Za ovu tehniku koriste se isključivo guščja jaja. Dosta su velika i na njima je najlakše rezbariti. No teško ih je nabaviti. Znate kakva je situacija u Slavoniji, gusaka više nema puno, ali ipak imam kćer u Vinkovcima pa mi zet nabavi jaja da ih imam za izradu – govori nam Dunja.
Pačja i kokošja jaja lakše je pronaći, a do nojevih je sasvim slučajno došla na jednoj farmi blizu Sesveta, gdje je nabavila pet komada. Uz čipkana uskrsna jaja, tu su i prekrasne pisanice koje izrađuje crnim voskom i bojama koje nanosi u slojevima, što je poprilično zahtjevno. Riječ je o jednom od najstarijih tradicionalnih načina ukrašavanja uskrsnih jaja u Hrvatskoj. Uskrsna jaja Dunje Palaverse rađena su s puno mašte, ljubavi i strpljenja i po mnogočemu su posebna.
Cijeli intervju koji je s Dunjom Palversom vodio Stanislav Soldo možete pročitati na portalu Slobodna Dalmacija.
Prosti, Gospodine, puku svome prosti! odjekivalo je večeras, na Veliki petak ispred crkve sv. Ilije u Metkoviću.
Poznati pučki pokornički napjev pjevao je Ivan Menalo na kraju procesije Velikoga petka koja je nakon dvije godine prošla gradskim ulicama i u kojoj je sudjelovalo veliko mnoštvo vjernika. U pratnji žudija svoj križ je pronio i Šimun.
Prije toga se u crkvi pjevao Ivanov evanđeoski izvještaj o Isusovoj muci i smrti. Ovoga puta nije bilo uobičajenoga ljubljenja križa. Obredi Velikoga petka su završili pred crkvom gdje je župnik fra Ante Bilokapić blagoslovio vjernike i grad s Presvetim.
1 of 20
Večerašnji obred Velikoga petka u crkvi sv. Ilije bio je prenošen uživo…
Prije dva dana, 13. travnja u rad je pušten natapni kanal Metković – Opuzen– Ušće. Nikad ranije! Suša je učinila svoje i potreba poljoprivrednika za zdravom vodom je velika.
Zanimljivost je da je 2020. i 2021. natapani kanal aktiviran oko 1. svibnja (28. travnja i 5. svibnja), a ove godine dva tjedna ranije. Kada to usporedimo s 2019. razlika je čak mjesec i pol dana (2019. je bio aktivran 3. lipnja).
Voda se crpi iz Neretve preko crpne stanice na Đumruku i tunelom kroz Predolac ulazi u natapne kanale od Metkovića do Prunjka (Opuzen) gdje se ulijeva u Malu Neretvu iz koje se širi prema Vidricama i Crepini, odnosno prema poljoprivredom zemljištu od Opuzena do Ušća. Na kraju se višak vode preko brane Ušće ispušta u more.
Voda koja se ovako uvodi u ovaj dio doline služi za natapanje i desalinizaciju. Odnedavno je u funkciji novi sustav u obuhvatu Gloga kod Opuzena, a planira se i drugi na predjelu Koševo-Vrbovci kod Metkovića. Ovaj veliki sustav javnog navodnjavanja uvelike će ovisiti o potonoj brani na Neretvi kod Opuzena koja bi trebala osigurati slatku vodu u gornjem toku Neretve.
U mjestu Janjina na Pelješcu jučer je došlo do prometne nesreće u kojoj su sudjelovala tri osobna vozila i koja je za posljedicu imala lakše tjelesne ozljede jednog od sudionika.
Do prometne nesreće je došlo kada je 91-godišnji vozač osobnog vozila dubrovačkih registarskih oznaka, ulazeći u raskrižje, oduzeo prednost prolaska osobnom vozilu dubrovačkih registarskih oznaka kojim je upravljao 98-godišnjak, a čije je vozilo, uslijed udara, odbačeno na drugu stranu kolnika gdje je udarilo u osobno vozilo dubrovačkih registarskih oznaka kojim je iz suprotnog smjera upravljao 76-godišnjak.
U ovoj prometnoj nesreći lakše ozljede zadobio je 98-godišnjak, dok ostali sudionici prometne nesreće nisu pretrpjeli ozljede, priopćila je policija.
Mješovito povjerenstvo za praćenje provedbe Ugovora između Bosne i Hercegovine i Republike Hrvatske o graničnim prijelazima donijelo je Odluku o privremenoj prekategorizaciji graničnih prijelaza za pogranični promet Gabela – Gabela Polje I, Imotica – Duži i Slano – Orahov Do u granične prijelaze za međunarodni promet putnika.
Navedene Odluke o privremenoj prekategorizaciji graničnih prijelaza donesene su na rok od 3 mjeseca odnosno do održavanja iduće sjednice Povjerenstva, a na snagu je stupilo 14. travnja 2022.
